Roditeljsko pravo je subjektivno, lično i apsolutno pravo roditelja prema detetu i predstavlja skup prava i dužnosti koja su poverena roditeljima da ih vrše sporazumno u najboljem interesu deteta, staranjem o ličnosti, pravima i ineteresima i imovini deteta. Prema odredbama Porodičnog zakona dete i majka uživaju posebnu zaštitu. Svaki subjekt, a prvenstveno roditelji, organ starateljstva ili sud mora da u svim aktivnostima koje se odnose na dete primenjuje princip najboljeg interesa deteta. Država ima obavezu da preduzima sve mere zaštite deteta od zanemarivanja, fizičkog, seksualnog i emocionalnog zlostavljanja i svake vrste eksploatacije. Dete ima pravo na obezbeđenje najboljih mogucih životnih i zdravstvenih uslova za pravilan i potpun razvoj. Nadzor nad vršenjem roditeljskog prava može biti preventivni kada organ starateljstva svojim odlukama omogućava valjano vršenje roditeljkog prava i korektivni kada organ starateljstva ispravlja odluke roditelja: upozorava na nedostatke, upućuje roditelje na razgovor kod stručnih ustanova, obavezuje na podnošenje izveštaja i pokreće odgovarajuće sudske postupke. Sadržinu roditeljskg prava čine tri grupe dužnosti i prava roditelja prema maloletnom detetu: staranje o ličnosti deteta, zastupanje prava I interesa deteta i staranje o imovini deteta.
U dužnosti i prava roditelja usmerena na ličnost deteta spadaju:
1. Briga o zivotu i zdravlju deteta. Prema odredbama porodičnog zakona dete ima pravo na najbolje životne i zdravstvene uslove, dete koje ima 15 godina i sposobno je za rasuđivanje može samostalno dati pristanak za medicinsku intervenciju;
2. Čuvanje i podizanje deteta. Roditelji moraju da čuvaju svoje maloletno dete, a sa druge strane dete ima pravo da živi sa svojim roditeljima. Maloletna deca mogu da žive odvojeno od svojih roditelja ako to zahtevaju opravdani interesi dece ili je sudskom odlukom konstantovano nasilje u porodici ili postojanje razloga za lišenje roditeljskog prava. Dete sa navršenih 15 godina života, ako je sposobno za rasuđivanje suvereno i samostalno odlučuje sa kojim roditeljem ce živeti. Takođe dete ima pravo da održava kontakt sa roditeljem i drugim srodnicima i bliskim licima sa kojima ne živi;
3. Vaspitanje i obrazovanje deteta. U vaspitnom procesu roditelji treba da usmeravaju dete da usvoji i poštuje emocionalne, etičke i nacionalne vrednosti i identitet svoje porodice. Roditelji ne smeju da ponižavaju dete i da ga kažnjavaju tako da vređaju njegovo ljudsko dostojanstvo, ali su obavezni i da štite dete od takvih postupanja drugih lica. Dete ima pravo na obrazovanje u skladu sa svojim sposobnostima, željama i mogućnostima, s tim da dete sa navršenom 15. godinom života ako je sposobno za rasuđivanje, samostalno bira srednju školu. Roditelji su dužni da obezbede osnovno obrazovanje za dete, a dalje obrazovanje prema svojim mogućnostima. Roditelji imaju pravo da obrazuju dete u skladu sa njihovim verskim i etičkim uverenjima.
Zastupanje je vršenje pravnih poslova u tuđe ime i za tuđ račun tako da prava i obaveze iz preduzetog pravnog posla nastupaju neposredno za zastupanog. Roditelji su zakonski zastupnici svog maloletnog deteta, što znači da je osnov, subjekt i obim ovlašćenja o zastupanju određen zakonom. Oba roditelja su zakonski zastupnici. Samo jedan od roditelja će zastupati dete ako je takav sporazum roditelja, ako roditelji ne žive zajedno i ako roditeljsko pravo pripada samo jednom od roditelja (kada je drugi roditelj umro, nepoznat ili lišen roditeljskog prava). Obim zastupanja roditelja zavisi od obima poslovne sposobnosti maloletnika. Prema odredbama porodičnog zakona dete do navršene 14. godine života može samostalno preuzimati pravne poslove manjeg značaja i poslove kojima isključivo stiče pravo, odnosno ne stiče ni pravo ni obavezu, a sa navršenih 14. godina života i ostale pravne poslove uz dozvolu ili odobrenje roditelja odnosno staraoca. Porodični zakon ima brojne primere tzv. specijalne poslovne sposobnosti: sa 10 godina dete može da slobodno izrazi svoje mišljenje u postupku u kome se odlučuje o njegovom pravu da se sam obrati odgovarajućem organu za zaštitu tog svog prava; bez njegove saglasnosti ne može da se promeni njegovo lično ime ili zasnuje usvojenje ili hraniteljstvo; sa 15 godina dete može izvršiti uvid u dokumenta o njegovom poreklu; da odluči sa kojim roditeljem će živeti i o načinu kontakta sa drugim roditeljem; o preduzimanju medicinskog zahvata; o izboru srednje škole; da raspolaže imovinom stečenom svojim radom; da promeni lično ime i da sačini zaveštanje, a sa 16 godina može da zaključi brak na osnovu dozvole suda, da prizna očinstvo ili materinstvo, odnosno da se saglasi sa priznanjem roditeljstva, a maloletnica da izvrši prekid trudnoće.
Dete samostalno upravlja i raspolaže imovinom koju stekne svojim radom, a roditelji upravljaju i raspolažu imovinom koju dete nije steklo radom, kao i prihodima koje je steklo dete mlađe od 15 godina. Nepokretnom imovinom i pokretnom imovinom velike vrednosti roditelji mogu da raspolažu samo na osnovu dozvole ili saglasnosti organa starateljstva.
Lišenje roditeljskog prava je najdrastičnija porodičnopravna sankcija. Porodični zakon shodno stepenu povrede standarda pravilnog vršenja roditeljskog prava uvodi potpuno i delimično lišenje roditeljskog prava. Osnov potpunog lišenja roditeljskog prava je zloupotreba roditeljskog prava (fizičko, seksualno, emocionalno zlostavljanje deteta; prisila na preterani ili nezakoniti rad ili rad koji ugrožava moral ili zdravlje deteta) ili grubo zanemarivanje vršenja roditeljskih dužnosti (napuštanje ili nestaranje o detetu; izbegavanje kontakta sa detetom odnosno izbegavanje izdrzavanja deteta). Ovi primeri u porodičnom zakonu dati su exempli causa. Osnov za delimično lišenje roditeljskog prava je nesavesno lišenje prava i dužnosti. Kod delimičnog lišenja roditelj se lišava pojedinog prava, npr. na čuvanje, podizanje deteta, na vaspitanje, obrazovanje, zastupanje deteta, prava na kontakt sa detetom. Odluku o lišenju donosi Osnovni sud u parničnom postupku, a u drugom stepenu je nadležan Apelacioni sud. Postupak je naročito hitan, prvo ročiste se zakazuje u roku od 8 dana od dana prijema tužbe, a odluka o žalbi se mora doneti u roku od 15 dana od dostavljanja žalbe.
Roditeljsko pravo prestaje smrću roditelja ili deteta, potpunim usvojenjem deteta, potpunim lišenjem roditeljskog prava i punoletstvom ili emancipacijom deteta. Emancipacija nastaje zaključenjem braka maloletnika na osnovu dozvole suda, a moguća je i odlukom suda kada je maloletnik koji ima 16 godina postane roditelj, a ima telesnu i duševnu zrelost da se stara o sebi. Roditeljsko pravo se može produžiti i posle punoletstva deteta ako dete zbog duševne bolesti, zaostalog duševnog razvoja, telesnih mana ili drugih razvoja nije sposobno da samo brine o svojoj ličnosti, pravima i interesima. Na predlog roditelja i organa starateljstva odluku o produženju roditeljskog prava donosi osnovni sud u vanparničnom postupu. Pravosnažna sudska odluka o lišenju i vraćanju roditeljskog prava, o produženju ili prestanku roditeljskog prava upisuje se u matičnu knjigu rođenih, odnosno u Katastar nepokretnosti ako dete ima nepokretnost.
